razvojna strategija opcine oriovac 2017


Službenik za informranje:
Darija Jandik
Tel. 035/431-232; 035/431-036
Fax: 035/430-006
Mob. 0989833487
e-mail : Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
 
 
Osoba za nepravilnosti:
Ivana Tomić
Tel. 035/430-155, 035/431-232
Fax: 035/430-006
Mob. 0989833489
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


logo-kud-kobas.pnglogo-kud-lio.pnglogo-lag.pnglogo-limes.pnglogo-uvvoo.png

Povijesne ličnosti


Dr. Stjepan Ilijašević

Rođen je 1. siječnja 1814. godine u Oriovcu, gdje je završio Trivijalnu školu, dok je gimnaziju pohađao u Požegi. Filozofiju je studirao u Zagrebu, a u Budimpešti teologiju, gdje je i doktorirao 1836. godine. Zatim se vraća u Zagreb gdje radi u biskupiji, a 1843. godine postaje predavač na Teološkom fakultetu.

Na poziv Josipa Jelačića 1850. godine odlazi u Beč u Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu. Ondje je boravio samo godinu dana, jer je premješten u Zagreb za školskog nadzornika. Ubrzo je, zbog nepoznatog razloga, uklonjen i s te dužnosti, te odlazi u Varaždin gdje postaje kanonik. Ondje je živio sve do svoje smrti 3. siječnja 1903. godine. Kao zaslužnom ilircu njegovi posmrtni ostaci prenešeni su iz Varaždina u ilirsku arkadu na Mirogoj.

Njegovo stvaralaštvo može se podijeliti na književno i pedagoško. Dr. Stjepan Ilijašević je na početku svog književnog rada pisao latinskim jezikom, ali je pod utjecajem iliraca počeo stvarati na materinjem jeziku. Pisao je liriku koju u početku objavljuje u raznim časopisima, a kasnije samostalno. Bio je pjesnik kasnijeg preporoda koji se u svojim pjesmama obraćao osjećajima i razumu. Prvi je u svoju književnost pokušao unijeti vjerske motive bez mistike. Uz navedeno, bio je i pisac rodoljubne poezije. Dok su pjesnici u početku narodnog preporoda Hrvatsku prikazivali u crnini, Ilijašević je davao malo svjetliju sliku, te je zagovarao podizanje spomenika i drugih znamenitosti u zemlji.

Drugo područje rada dr. Stjepana Ilijaševića vezano je uz školstvo. Kako se u njegovo vrijeme osjećala potreba za metodičkim priručnicima za učitelje, on je napisao prvi opširniji pedagoški udžbenik pod naslovom „Obuka malenih ili katehetika za porabu učiteljem i svećenikom”. Tiskana je u Zagrebu 1850. godine, te je duže vrijeme služila kao stručna literatura mnogim učiteljima i svećenicima koji su prema dužnosti u ono vrijeme vršili nadzor nad radom učitelja. Osim ovog djela, napisao je i dva školska udžbenika, „Pismovnik“, te „Čitanku za II. Razred“ nižih pučkih učiona. Polemičkim spisom „Obrana Obuke malenih od njezina spisatelja” iz 1851. godine završio je svoje pedagoško djelovanje.



Luka Ilić – Oriovčanin

Rođen je 1. travnja 1817. godine u Oriovcu, gdje je završio i osnovnu školu. Zbog ljubavi prema rodnom mjestu svom imenu je dodao pridjev Oriovčanin. Njegova baka bila mu je najveća potpora u životu, te je uz njezinu pomoć pohađao gimnaziju u Požegi. Nakon njezine smrti dobio je besplatan smještaj u požeškom orfanotrofiju.

Godine 1836. odlazi u Zagreb na studij teologije, te se u rodni Oriovac vraća služiti prvu misu 1843. godine. Nakon toga službovao je u Ruševu kraj Požege, u Velikoj, Lipovljanima i Gaju. 1852. godine postaje vojni duhovnik Gradiške pukovnije s kojom je boravio u Italiji. U brojnim mjesta u kojima je boravio, uvijek se rado sjećao svoje Slavonije, te ga je ljubav prema rodnom kraju vratila najprije u Mačkovac, a zatim u Novsku gdje je i umro 4. veljače 1878. godine.

Luka Ilić Oriovčanin jedan je od naših najvrednijih pisaca. Osim književnog stvaralaštva bavio se i skupljanjem narodnih umotvorina, arheologijom, te je proučavao prošlost Vojne krajine. U književnom i sakupljačkom radu često se potpisivao pseudonimom Slavončević, te je svoje radove objavljivao u brojnim ondašnjim časopisima, ponajviše u „Nevenu”. Sakupio je 4 zbirke pjesama od kojih je dvije izdao pod nazivom „Slavonske varoške narodne pjesme”. Dvije zbirke nije objavio nego ih je zajedno sa ostalim svojim rukopisima ostavio Matici hrvatskoj. Sakupio je i junačke narodne pjesme koje veličaju podvige graničara Gradiške pukovnije objavivši ih u zbirci pod naslovom „Lovorike”. Uz svaku pjesmu Ilić je zapisao kada i od koga ju je čuo i time pokazao njenu izvornost.

Značajan je i Ilićev etnografski rad. S velikom preciznošću je bilježio narodne običaje koje je izdao u knjizi „Slavonski narodni običaji” koja je podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu je prikazao narodne običaje i navade, dok drugi dio sadrži igre i plesove. Shvaćajući pravilno poziv Maksimilijana Vrhovca upućen svećenstvu, Luka Ilić Oriovčanin izvršio je svoju dužnost. Aktivno je sudjelovao u pokretu koji je u Hrvatskoj probudio svijest zaspale nacionalnosti.



Dr. Fran Gundrum

Liječnik i publicist, Fran Gundrum se rodio 9. listopada 1856. godine u veoma imućnoj posjedničkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u Oriovcu, a gimnaziju u Osijeku, Zagrebu i Požegi, gdje je i maturirao. Studirao je medicinu u Beču, te se nakon završetka studija zaposlio kao sekundarni liječnik u Slavonskom Brodu. Bio je nemirna duha, te je od 1889. do 1894. boravio u Bugarskoj, gdje je radio u Trnavi Jamboli i Varni. Kraće vrijeme je radio u manjim mjestima u Hrvatskoj, dok nije postao gradski fizik u Križevcima.

Među prvim liječnicima svog vremena uočio je negativne pojave u sredini gdje je živio pa ih je pokušao ispraviti. U svojim knjigama popularizirao je potrebu higijenskog standarda. Kao pisac higijeničar objavio je još niz kompilatorskih djela o njezi zubi i kose, o obrtničko – radničkom zdravstvu, kao i nizu izvještaja značajnih za proučavanje povijesti zdravstva u oriovačkom kraju.

Posebno mjesto u njegovom radu zauzima zbirka djela namijenjenih školi i zdravstvu koja predstavlja pionirski rad naših liječnika na tom području. Radi se o slijedećim radovima:

1. Plivanje, Zagreb, 1908.
2. Nešto o tjelesnom odgoju djece, Zagreb, 1909.
3. Tjelovježba i sportovi za ženskinje, Zagreb, 1909.
4. Sušica u školi, Zagreb, 1911.
5. Suzbijanje kužnih bolesti u školi, Zagreb, 1912.

Osim medicine veoma se intenzivno bavio arheologijom. Snabdijevao je muzeje i surađivao s njima, boreći se da artefakti koji su od povijesnog značaja budu predani na čuvanje. Zna se da je kao numizmatičar sakupio velik broj starog novca kojeg je otkupio zagrebački muzej. Pisao je o nalazu krune u Malinu, o povijesti Križevaca i o latinskom rukopisu svećenika Dalmatinca iz XV. stoljeća.



Vladimir Becić

Rođen je u Slavonskom Brodu 1. lipnja 1886. godine, ali porijeklom potječe iz Oriovca. Osnovnu školu pohađao je u Slavonskom Brodu, dok je gimnaziju pohađao u Osijeku, gdje je bio pomoćnik nastavniku crtanja.

U Zagrebu kao student prava posjećuje slikarski tečaj, ali se u njemu razlikuje od svih polaznika, jer ne traži pitoreskne i egzotične motive nego crta domaćeg čovjeka, te se tada u njemu budi umjetnička duša. Prekida studij prava i potpuno se posvećuje slikarstvu. Njegova djela oduševila su slikara Otona Ivekovića i ujaka Alberta Predojevića, koji ga je odveo u Munchen na studij slikarstva. Ondje se družio s ostalim hrvatskim umjetnicima koji su se u tom bavarskom gradu našli na istom poslu, Požežaninom Kraljevićem i Zagrepčaninom Račićem.

Nakon izložbe u Zagrebu 1910. godine životni put ga opet dovodi u Oriovac da u njemu tako dragom krajobrazu nađe ponovno inspiraciju nakon životno burne bavarske metropole. Tražeći posao, u predratnim i ratnim godinama, našao se u Beogradu i Bitolju, Osijeku, Rimu i Nici da bi se napokon smirio u Blažuju kod Sarajeva. To je bilo najplodnije razdoblje njegova slikarskog života.

Najveći dio njegovih platna je nestao, no ono što je ostalo svjedoči o njegovom slikarskom geniju koji je sretno spojio starije i novije razdoblje hrvatskog modernog slikarstva. Umro je u Zagrebu 24. svibnja 1954. godine.